Overclocking
2012-09-16 00:12
Overclocking je podešavanje frekvencije rada procesora, grafičke kartice, ili neke druge komponente osobnoga računala iznad tvorničkih postavki. Time se rad računala više ili manje ubrzava, mada se njime ugrožava stabilnost pojedinih komponenti i računala u cjelini. Overclocking smanjuje životni vijek komponenti.
Opasnosti overclockinga
Teško se može trajno oštetiti komponenta. Računar će se srušiti ili će odbijati bootati se, ako ga guramo preko njegove granice.
Postoje opasnosti. Prva i najčešća opasnost je toplina. Ako tjerate komponentu da radi više, stvarat će više topline. Ako nemate adekvatno hlađenje, vaše komponente se će se pregrijavati. Pregrijavanje, samo od sebe, ne može "ubiti" vaš računar. Jedini način na koji možete "ubiti" vaš računar pregrijavanjem je ako konstantno pokušavate tjerati računalo na temperaturama višim od preporučenih. Bilo bi dobro da držite temperature ispod 60°C.
Nasumična rušenja su najčešći znak pregrijavanja. Pregrijavanje se može spriječiti korištenjem termalnih senzora koji vam mogu reći na kojoj temperaturi radi komponenta. Ako mislite da su temperature previsoke, možete smanjiti brzinu komponente ili nabaviti bolji hladnjak.
Druga opasnost je da možete smanjiti životni vijek vaše komponente. Ako povećavate voltažu na komponenti, njezin životni vijek se smanjuje. Malo podizanje voltaže neće imati veliki utjecaj na životni vijek komponente, ali ako planirate malo veći overclock morate biti svjesni da će to smanjiti životni vijek komponente. To obično ne predstavlja veliki problem pošto onaj tko se bavi overclockingom nema jednu komponentu više od 4 – 5 godina i mala je vjerojatnost da će vaša komponente prestati raditi u tom periodu, bez obzira koliko dizali voltažu. Većina procesora je dizajnirano da izdrži do 10 godina, tako dobitak u performansama obično opravdava ako "izgubite" koju godinu.
Osnove overclockinga
Da bi naučili kako overclockati, prvo morate naučiti kako vaše računalo funkcionira. Najčešće se overclocka procesor.
Kada kupite procesor (ili CPU) vidjet ćete njgovu radnu brzinu. Uzmimo za primjer procesor koji radi na 2.0 GHz-a ili 2000 MHz-a. To je mjerna jedinica koliko clock cycle-a može proći kroz procesor. Clock cycle je količina vremena potrebna da procesor obradi zadanu instrukciju. Pa, logički, čim više clock cycle-a procesor može izvršiti u 1 sekundi, brže može obrađivati informacije i brže će raditi vaše računalo. 1 MHz je milijun clock cycle-a u sekundi, tako da procesor od 2.0 GHz-a može obraditi 2,000,000,000 clock cycle-a u sekundi!
Cilj overclockera je podići brzinu procesora tako da procesor može proći više clock cycle-a u sekundi. Formula brzine procesora je:
FSB (MHz) × Multiplier = brzina (MHz)
FSB i multiplier
FSB je "kanal" kroz koji cijelo računalo komunicira sa procesorom. Dakle, što je FSB širi (tj. veći) brže radi vaše računalo. Proizvođači procesora su pronašli način kako efektivno povećati brzinu FSB na procesoru. Jednostavno su povećali broj instrukcija u pojedinom clock cycle-u, tako umjesto da pošalju jednu instrukciju po clock cycle-u, šalju dvije (AMD) ili čak četiri (Intel). Tako da kad vidite FSB određenog procesora on ustvari ne radi na toj brzini. Intelovi procesori su "quda pumped", tj. šalju 4 instrukcije po clock cycle-u, što znači da kad vidite procesor sa FSB-om od 800 MHz-a on ustvari radi na 200 MHz-a, ali šalje 4 instrukcije po clock cycle-u pa mu je efektivna brzina 800 MHz-a. Isto tako rade i AMD procesori samo što oni šalju 2 instrukcije po clock cycle-u. To znači da je FSB od 400 MHz-a na AMD procesorima 200 MHz-a zato što šalju 2 instrukcije po clock cycle-u.
Multiplier je broj sa kojim se množi sa FSB-om i na kraju će nam dati brzinu procesora. Ako naš procesor ima FSB od 200 MHz-a ("prava" brzina) i ima multiplier od 10 to znači da će:
(FSB) 200 × 10 = 2,000 MHz-a, odnosno 2 GHz-a.
Na nekim procesorima multiplier je zaključan, otključan prema dolje (može se spuštati, ali ne dizati) ili potpuno otključan. Kad je procesor potpuno otključan to znači da dizanjem multipliera overclockamo procesor. To nije toliko često danas, samo određeni skuplji modeli procesora imaju otključan multiplier.
Kada je multiplier otključan puno je lakše overclockati procesor nego dizanjem FSB-a. To je zato što se dizanje multipliera odnosi samo na procesor. Kada dižete FSB, vi ustvari overclockate svaku komponentu u vašem računalu koja komunicira sa procesorom. To može stvarati probleme kada neke komponente koje niste imali namjeru overclockati gurnete preko granice i one prestanu raditi.
Kako overclockati?
Najčešći način overclockanja je kroz BIOS.
Kada uđete u BIOS trebali bi imati pristup svim opcijama za overclock vašeg računala(ako vaš računar podržava overclocking). Opcije koje će te najčešće koristiti su: multiplier, FSB, RAM timinge, RAM speed (brzinu) i RAM ratio.
Cilj vam je dobiti čim veći FSB × multiplier. Najlakši način je povećavanjem multipliera, ali to na većini procesora neće raditi pošto je multiplier zaključan. Drugi način je povećavati FSB. A svi znamo što to znači i svi problemi sa RAM-om su opisani dolje. Onog trenutka kada ste našli brzinu iznad koje procesor ne može ići više, imate još jednu opciju.
Ako zaista želite izvući sve iz vašeg računala, možete pokušati spustiti multiplier i povećati FSB. Kako bi to bolje shvatili, zamislite si procesor od 2.0 GHz-a koji ima FSB od 200 MHz-a i multiplier ×10, tj. 200 MHz × 10 = 2000 MHz. Ova računica funkcionira, ali postoje i drugi načini kako doći do 2 GHz-a. Možete povećati multiplier na 20 i smaljiti FSB na 100 MHz-a ili možete povećati FSB na 250 i multiplier smanjiti na 8. I jedna i druga kombinacija daje 2 GHz-a. To onda znači da i jedna i druga kombinacija imaju jednake performanse? Pa i ne baš. Pošto je FSB "kanal" kroz koji procesor komunicira sa ostatkom računala u interesu vam je da bude što veći. Tako da ste smanjili FSB na 100 i podigli multiplier na 20 procesor bi radio na 2 GHz-a, ali ostatak računala bi sporije komuniciralo sa procesorom, što znači lošije performanse.
Idealno bi bilo kad bi spustili multiplier i povećali FSB koliko je god moguće. U principu, ovo zvuči jednostavno, ali prestaje kada se u to uključi ostatak računala obzirom da ostatak računala ovisi o FSB-u, kao što je RAM.
Random Access Memory (RAM)
Komponenta na koju overclock najviše utječe je RAM.
Isto kao i proizvođači procesora i proizvođači RAM-a su uspjeli poslati više informacija u jednom clock cycle-u, tj. dva. Od tud dolazi DDR, odnosno Double Data Rate. Tako kad imate DDR RAM koji radi na 800 MHz-a, njegova efektivna brzina je 800 MHz-a, ali pošto se pošalju dvije instrukcije u jednom clock cycle-u njegova stvarna brzina je 400 MHz-a.
Overclockanje RAM-a je jednostavno. Princip overclockanja RAM-a je isti kao i sa procesorom, natjerati ga da radi na većim brzinama nego kad ste ga kupili. Kako bi overclockali RAM potrebno je samo otići u BIOS i pokušati ga natjerati da radi na većoj brzini. U određenom trenutku više nećete moći dizati brzinu. To se može riješiti dizanjem voltaže. Voltaža se diže iz BIOS-a i u najmanjim koracima nakon čega se testira. Nakon što pronađete voltažu na kojoj je računalo stabilno, možete ostati na toj brzini ili pokušati izvući još iz vašeg RAM-a, ali ako stavite previše voltaže možete "skuriti" memoriju.
Hlađenje
U određenom trenutku nećete moći više podići brzinu procesora bez obzira što učinili i kakvo hlađenje imali. To je vjerojatno zato što vam procesor ne dobiva dovoljno voltaže. Kako bi se riješio taj problem jednostavno povećajte voltažu procesora. Dizanje voltaže procesora radite na isti način kao i dizanje voltaže RAM-a. Imajte na umu da kad dižete voltažu, komponenta se više grije. Zato je važno imati dobro hlađenje kada overclockate.
Kada dižete voltažu, komponenta se više grije. Zato je važno imati dobro hlađenje.
Postoje dvije vrste hlađenja:
1. Zračno hlađenje (jeftinije i praktičnije)
2. Vodeno hlađenje (skuplje i egzotičnije)