Topologija mreža i telekomunikacijska oprema
Pod topologijom računarskih mreža podrazumijevamo prikaz rasporeda veza između pojedinih čvorova mreže. Kod lokalnih mreža postoje 3 vrste topologije:
1. star (topologija zvijezda)
2. bus (linijska, topologija sabirnica)
3. ring (prsten)
Kod topologije tipa zvijezda, svi čvorovi mreže povezani su na središnji zajednički uređaj koji se naziva hab (koncentrator). Danas se ovaj tip toplogije najčešće koristi, jer je jednostavno dodavanje novih računara u mrežu, upravljanje prenosom podataka je centralizirano zato što svi podaci prolaze kroz hab i kvar jedng računara mož ugroziti rad mreže.
Kod topologije sabirnica su svi računari povezani na zajednički kabl koji predstavlja sabirnicu. Osnovni nedostatak ove topologije je činjenica da prekid zajedničkog kabla uzrokuje kvar cijele mreže.
Kod topologije ring se računari međusobno povezani u cikličnu strukturu, tako da je svaki računar spojen sa dva susjedna. Prenos podataka u ovakvim mrežama može biti izuzetno efikasan, međutim prekid bilo kojeg kabla u mreži uzrokuje prekid rada cijele mreže.
Postoji veliki broj različitih tehnologija kojim se realizuju navedeni tipovi topologije mreža.
Jedna od najčešće korištenih tehnologija poznata je pod nazivom ETHERNET.Ova tehnologija realizira topologiju tipa sabirnica (pri manjim brzinama prijenosa) i zvijezda pri većim brzinama prijenosa (omogućava bzinu prijenosa od 10-100 Mb/s).
Za sotvarivanje kanala veza između pojedinih čvorova u LAN najčešće se koriste 3 tipa medija:
1. Uvijene telefonske parice
2. koaksijalni kablovi
3. optički kablovi.
Uvijene telefonske parice su međusobno isprepletene bakarne žice koje se inače koriste za priključenje telefonskih aparata. Prednost ovog medija je niska cijena i rasprostranjenost, jer su već postavljeni za potrebe priključenja telefonskih aparata. Nedostatak je mala brzina prijenosa podataka i ograničenje udaljenosti procesa na maksimum stotinjak metara.
Koaksijalni kablovi su skuplji a sastoje se od izolirane središnje žice koja je okolo omotana žičanim oklopom koji ima ulogu drugog vodiča. Čitav kabl je spolja zaštičen vanjskim izolatorom. Ovaj se kabl najčešće koristi u LAN. Oni su otporniji na smetnje, a podatke je moguće prenositi znatno većom brzinom i na veće udaljenosti.
Optički kablovi predstavljaju trenutno najsavremeniji medij, a oni umjesto bakrenih provodnika koriste optička vlakna, koja predstavljaju snop tankih staklenih vlakana zatvorenih u zaštitnu ovojnicu. U ovim kablovima, signal se prenosi pomoću svjetlosti. Na ulazu u ovaj kabl nalazi se specijalni element koji se zove laserska dioda, koja pretvara električni digitalni impuls, koji izlazi iz računara, u niz svjetlosnih impulsa koji se prenose kroz optički kabl. Na mjestu prijema signala nalazi se foto detektor, koji svjetlosni impuls ponovo pretvara u električni. Ovi kablovi su otporni na smetnje (potpuno su otporni na el. magnetne smetnje i zračenje), te se podaci prenose veoma velikom brzinom. Iako imaju niz prednosti, ovi kablovi se manje koriste radi visoke cijene i potrebe za dodatnom opremom.